Na parket Boćarskog doma po prvi si put kročio u dresu Multipowera u sezoni 2017/18. Danas nosiš dres trostrukih prvaka CroHoops Division I – Savica Citya. Možeš li u nekim segmentima igre komparirati te dvije ekipe?

Teško je komparirati te dvije momčadi. Momčad Multipowera većinom su bili dečki željni rekreacije i zabave. Na stranu Mario Bilić, Hrvoje Mamić…i ostali decki su davali sve od sebe te igrali u granicama svojih mogućnosti. Iskreno, dosta teško mi je bilo prihvatiti da se igra više rekreativno nego natjecateljski. Rastali smo se isključivo zbog tog razloga. Ali o tim dečkima sve najbolje. Savica je momčad prepuna igrača s kojima sam ili igrao ili igrao protiv njih na zalazu svoje karijere. Marko Tomasović i ja čuli smo se nakon što su oni, spletom okolnosti, u prošlu sezonu ušli sa 1 pobjedom u 10 susreta. Iskreno, veselio sam se igrati u momčadi koja uvijek ide na pobjedu. I drago mi je da sam zaigrao za njih i da sam još uvijek u njihovoj momčadi. Momčad ima glavu i rep. Počevsi od vrhunskog playa pa do zadnjeg na klupi. Rijetko smo svi na hrpi ali kad jesmo to je vrlo respektabilna momcad, visoke kvalitete.

U nedjeljnom derbiju s Dubravom dobio si dvoboj s nekadašnjim suigračem iz Multipowera, centrom Yellow Hilla Mariom Bilićem. Kakav je bio osjećaj biti u duelu s njim, da li ste razmijenili pokoju rečenicu?

Mario Bilić je više od bivšeg suigrača, Maria smatram prijateljem te prije svega iznimno dobrim čovjekom. Da, popričali smo i prije, i za vrijeme, i poslije utakmice. Mislim da je Dubrava sa njim napravila super posao. Odličan momčadski igrač, što je i pokazao u utakmici protiv nas.

Kakav je osjećaj igrati s playem poput Hrvoja ‘Pepsija’ Božića? Koliko su njegove lopte točne, recimo u usporedbi s playevima s kojima si dosad igrao u karijeri?

Imao sam sreću u karijeri igrati sa vrhunskim playmakerima. Većinom su me ”hranili’ vrhunskim loptama, I meni kao nekom tko je scorer, najbitnije je imati vrhunskog razigravača. ‘Pepsi’ je i kao klinac bio top play. Nikad mi nije bilo jasno kako taj dečko nije nikad igrao na najvišem nivou. A za to je imao i ima kvalitetu i znanje. S obzirom da ‘Pepsija’, i njegovu cijelu obitelj, poštujem godinama, izuzetno mi je zadovoljstvo da igramo skupa. Lopte su mu većinom pravovremene a njegova je glavna kvaliteta to što vrlo rano u utakmici prepoznaje miss matcheve koji se otvaraju, što onda koristi do maksimuma. Trener na terenu, dečko koji zna sve o sportu.

Svoj osobni CroHoops rekord, 42 poena, postigao si u direktnom duelu s K/C Rude Boysa, Filipom Vranješom. Kakvu je impresiju ostavio na tebe, te kakav bi savjet imao za njega – u kojim segmentima igre treba poraditi kako bi postao boljim igračem?

Sviđa mi se kako dečko igra. Iznimno je skočan, lagan, i mislim da sve to dobro koristi. Mislim da bi puno više mogao dati, pod košem, manje se izvlačeći na visoki post. Može on pogoditi tricu, ali nije to još takva konstanta da bi to mogao stalno koristiti. Defanzivno, izvrstan osjećaj za blokadu, no često je zbog svoje građe, i lose pozicije, predaleko od koša da bi utjecao na igru. Dečki iz Rude Boysa, većinom bi s njim u obrani trebali zonirati na picku, I koristiti ga kao svojevrsni ‘čep’ za svoju agresivnu obranu. Čim se njega izvuče iz reketa, reket se otvori te oni tu gube utakmice. No, dečko ima perspektivu. Ubrzati noge, i u napadu raditi na leđnoj tehnici.

Kao ex-košarkaški profesionalac danas si diljem Hrvatske priznat i poznat kao jedan od vodećih Chefova za roštilj, U.S. style. Možeš li nam pobliže opisati svoj posao?

Istina, bavim se kuhanjem. Otvorio sam obrt, kao freelance chef. Što bi ukratko znacilo? Da sam sam svoj catering. Ljudi me većinom unajmljuju za svoje zabave, rođendane, team buildinge, svadbe, te razno-razne proslave. Koncentriram se maksimalno na roštilj, jer ljudima je to u današnje vrijeme, vrlo interesantno. Radim i van granica Hrvatske te sam zasad zadovoljan kako se moja ideja razvija. Kuham cijeli život no tek odnedavno sam u tom žanru, sad unazad pet godina. Prošao sam sve stepenice u ugostiteljstvu – od štandova do vlasnika restorana. Najviše volim raditi za ljude pred ljudima. Ljudi cijene rad koji mogu vidjeti i osjetiti. Zahvala ide mojoj obitelji i prijateljima koji su me na isti korak nagovarali godinama.

Kakve su rezultatske ambicije Savice u ovoj sezoni – da li je istina da već planirate izradu četvrtog bannera CroHoops prvaka za mjesto ispod svoda Boćarskog doma?

Ambicije su uvijek iste. Biti prvaci. To se ne mijenja. Sad koliko će biti znanja, volje i sreće, vidjet ćemo. U ligi ima izuzetno kvalitetnih momčadi, i to će biti sve samo ne lako. No, velim, mi uvijek idemo na 1 mjesto.

Za kraj, imaš li možda još što za dodati?

Žao mi je sto nisam zabio 44 pa da bude kao broj mojih godina na Zemlji! :-)