SVJEDOČANSTVO IGRAČA KOJI JE ČUVAO DRAZENA NA PUTU DO REKORDA
Igor Đurović: “Dražen je bio košarkaški Bog!”
Danas je trideseta obljetnica od legendarne izvedbe košarkaškog Mozarta, Dražena Petrovića, tijekom koje je Olimpiji iz Ljubljane u Ledenoj dvorani Doma sportova u obruč sasuo nevjerojatnih 112 poena.
Jedan od igrača koji ga je tom prigodom pokušao zaustaviti bio je 17-godišnji kadet Olimpije Igor Đurović koji danas kao novinar poslovnog magazina InStore putuje diljem ex-Jugoslavije. Početkom lipnja je samoinicijativno posjetio promociju knjige “Dražen – Godine Zmaja” a zatim i Eurobasket u Zagrebu.
Danas se, točno tri desetljeća nakon što je Dražen uz znanje i potporu svih suigrača u plavom dresu te stratega Željka Pavličevića, 47-godišnji Ljubljančanin s iznimnim ponosom prisjeća ‘utakmice svog života’:
“Ja sam čak bio među najstarijima – trojica smo imali po sedamnaest, ostali šestnaest godina. Imali smo jednog juniora, koji nas je baš tada pojačao, to je bio Jože Maček. Mi smo kao kadeti bili prisiljeni nastupiti zato jer Olimpija u to vrijeme još nije imala klupsku ‘piramidu’ pa tako niti juniorski pogon. Mi, kadeti, bili smo najstarija kategorija u mlađim uzrastima.
To je bila prva sezona u Prvenstvu Jugoslavije u kojoj se za poraz dobivao po jedan bod a mi smo po ždrijebu bili protivnik aktuelnom europskom prvaku već u 1. kolu. Kako je generalni sekretar, danas regionalno poznati košarkaški dužnosnik Radovan Lorbek, zakasnio s prijavom seniorskog sastava, konstatirali su da je upravo naš kadetski sastav najstariji te su nas odlučili poslati kako bi osvojili taj jedan bod te spriječili KSJ da Olimpiji eventualno oduzme još koji bod u slučaju kazne.
Bilo nas je devet. Večer prije se u Ljubljani od uzbuđenja predstojećim susretom napio naš ponajbolji igrač Milutin Rešetarović te je trener Janez Munda ujutro odlučio da ga ne vodi na put. I mi ostali bili smo ‘opijeni’ ali pomišlju da ćemo igrati protiv Cibone i Dražena. Bili smo u ‘oblacima’, kako se kaže.
Dražen je vio veliki as – svi odreda smo imali njegove postere, njegova slika sa slovenskom skijaškom legendom Rokom Petrovićem (op.a. – autor je legendarni sportski fotograf Radiša Mladenović) krasila je zidove naših soba. Ljeto prije se reprezentacija Jugoslavije pripremala i u Ljubljani pa smo neumorno prikupljali autograme svih igrača a posebno Dražena, koji nam je svima odreda bio uzor!
U vremenu prije utakmice medijima su se, sjećam se članka u Sprintu, pojavile priče o tome da će Dražen protiv nas loviti rekord legendarnog “Žuće”, Radivoja Koraća, koji je jednom prigodom u Prvenstvu Jugoslavije postigao 74 poena (op.a. – kada je kao igrač kao igrač OKK Beograd zagrebačkoj Mladosti 1962. godine). Ipak Dražen je u intervjuima obećao da će čim pređe tu magičnu granicu, čim zabije 75 poena, izaći iz igre ali to se u konačnici nije obistinilo. U igri je ostao do samog kraja utakmice.
U svlačionici se ništa posebno nismo dogovarali. To je bila pomalo smiješna utakmica, pola igrača iz sastava europskih prvaka nije igralo, primjerice Zoran Čutura. Njih se gotovo pola nije niti skinulo! Čak smo i poveli sa 4:2, osjećaj je bio neponovljiv, a naš kapetan Stražiščar je uzviknuo: ‘Imamo ih!’.
U obrani smo se na Draženu izmjenjivala nas trojica, čuvali smo ga ‘man-to-man’, bila je to nevjerojatno zahtjevna zadaća. Igrači Cibone su umjesto laganih koševa i zicera cijelo vrijeme tražili Dražena kako bi ga hranili loptama. S druge strane mi smo ga, jedan pa čak i dvojica pokrivali non-stop. To je tako sve brzo dolazilo i prolazilo…mi nismo činili ništa da njemu spriječimo postizanje novog, najavljenog rekorda.
U početku mu baš i nije išlo, imao je tremu zbog pritiska, ali onda ga je krenulo i s lakoćom je postigao 10 trica. Priredio je pravi show za razgaljenih 2500 navijača koji su naposlijetku aplaudirali njemu ali i nama te smo ushićeni ušli u našu svlačionicu. Postali smo svjesni da smo sudjelovali u stvaranju košarkaške povijesti.
Sjećam se da se nakon utakmice digla poprilična prašina u medijima, neki su prozivali Dražena da nije bio fer što je rekord lovio baš protiv kadeta Olimpije. Između ostalih oglasio se i Aco Petrović koji je u to vrijeme služio vojni rok u Sarajevu te je koliko se sjećam rekao ‘da nije isto zabiti 144 poena Cipranima (koliko je nedugo poslije Draženovog rekorda ubacio igrač KK Zadar Zdenko Babić) ili 112 poena kadetima Olimpije’. Liga bivše države bila je europski vrh, a Dražen je bio košarkaški Bog!”
