Navijači Slovenije i Makedonije svoje reprezentacija vjerno prate diljem Europe, bez ikakvih poziva od strane reprezentacivaca ili medija, to je jednostavno tako. Zašto reprezentacija Hrvatske nema istovjetnu potporu? Zato jer stvari unatoč svim promjenama u Savezu, klupi reprezentacije i igračkom kadru i dalje nisu transparentne. Za poraze, obmane i promašene šuteve se NE odgovara.
Ne, nikako nije OK. Naravno da nije Ok i korektno izgubiti zadnju utakmicu turnira na velikom natjecanju, pred vlastitom publikom, onim malobrojnim ‘vjernicima’ u hrvatsko košarkaško čudo (tu ne računam sve one koji u dvoranu dolaze zbog pretjeranog naslikavanja na ‘selfijima’), od ekipe koja ima zaista brojne interne probleme.
Sve priče poput ‘pa dogodi se i jedna loša utakmice’ ili ‘lopta je okrugla, danas može svako svakog’, jednostavno ne piju vodu. Lopta nije toliko okrugla a Gruzija nije Srbija pa da vam napravi niz od 18:0 u drugom poluvremenu. Radi se dakle o rasprodaji teško stečenog ugleda i to pred domaćim gledateljima, od kojih su mnogi platili da bi gledali taj cirkus.
A ono što su željeli i došli gledati, a ne kasnije pojašnjavati preneraženim klincima (koji gube interes za Košarku kao sport) ‘zašto smo izgubili’, je lepršavost i atrakcija pred zbunjenim protivnicima, upravo kao s legendarnim kapetanom Draženom kao predvodnikom ’89.
I upravo je sad, prije vikenda presudnog i za sam plasman na OI u Rio de Janeiru 2016., vrijeme da se iznese i stavi na stol sve što nije štimalo u ovih šest košarkaških dana u Zagrebu, jer vremena za popravke i prilagodbe još ima.
Koliko je zaista kvalitetna reprezentacija Hrvatske? Taj potencijalno vrlo potentan skup prošlih, sadašnjih i budućih NBA igrača prema riječima Josipa Sesara ‘igra pick & roll sporije od Barcelone’. Iz toga se može derivirati da je ako je Hrvatska sporija od Barcelone, prilično sporija od većine današnjih NBA ekipa. A u ono smo se vrijeme, bez Dražena, na McDonald’s Open turniru 1988. u Madridu ravnopravno nosili sa sjajnim Birdovim Celticsima.
Jedan od aktera tog povijesnog susreta, koji je zatim izuzetno uspješno igrao za Celticse, Dino Rađa svoje razočarenje rješenjema i realizacijom današnje reprezentacije Hrvatske nije mogao sakriti pred TV kamerama. Nije imao razloga za smijeh i veselje viđenim, znao bi pognuti glavu i pogledati pod. U njegovo vrijeme bi ‘ponajbolji europski centar’, kako navodno tepaju našem Tomiću, sve zicer situacije rješavao isključivo snažnim zakucavanjima.
Geocentrični ‘kult lidera’ kao garancija timskog uspjeha??? Bogdanović se svojim nizom konstantno dobrih igara na velikim natjecanjima nametnuo mnogima kao lider reprezentacije Hrvatske. Na ovom je prvenstvu sjajnim radom nogu nerijetko znao zaustaviti najopasnijeg protivničkog igrača, poput vižljastog Nizozemca Kloofa. Ali da li mu to, ili to što igra u Netsima, pod čijim je svodom počasno izvješen legendarni dres s brojem 3, daje pravo da nekontrolirano opali i promaši barem 1-2 brze trice iz tranzicije, na baš svakoj utakmici?
Osobno bio bio sretan da je naš lider, naš ‘kurvin sin’ ili ‘money player’ kako piše Romano Bolković, igrač koji najviše kontrolira loptu, dakle Ukić, Draper, Simon, možda jednog dana Šarić ili možda jednog dana Hezonja. Dražen je bio taj koji je kontrolirao cca 3/4 lopti na utakmici. Svaka je utakmica za njega bila borba na život ili smrt, da li će zabiti 30 ili ostati ispod. Dakle 30 ili više a ne 20 ili 25. Dražen, kažu, nikad nije želio biti drugi strijelac ekipe!
Hezonja ima sjajne predispozicije ali je svoju prigodu vs. Grčka nepotrebno uprskao. Bila je to dobijena tekma, samo još ulaz-dva u reket, ležerna lopta Tomiću na zicer i to je to. Ali nam se desio ‘Super Mario’, baš kao na igrici. I baš me briga da li je njegovu sobu kasnije posjetio samo jedan igrač ili većina, bitno da je poruka poslana.
Ne može se na onaj način obraćati Perasoviću pred TV kamerama, svi smo to vidjeli i čuli. Prema viđenom na susretima s Makedonijom i Nizozemskom problem Hezonjine selekcije šuta bio je riješen. Ili se varam??? Bojim se da bi u godinama koje dolaze moglo, bez čvrste trenerske ruke, doći do stvaranja klanova u svlačionici.
Naime, teško je simultano na parketu imati dvije ekstra zvijezde, dva NBA igrača, koje se međusobno ne komplementiraju te koje su poprilični potrošači lopti u napadu. To je siguran put prema nastanku ‘crne rupe’ u igri naše Repke. Ne želim ubuduće gledati Hrvatsku za koju će se igrači natjecati u tome tko ima veće napadačke ovlasti.
Želim gledati Hrvatsku gdje će se igrači natjecati u nesebičnosti i dokazivanju u obrani, ali ne 1-na-1, već u smislu pomaganja, zatvaranja i zagrađivanja. Ako treba birati onda ne želim gledati Hrvatsku u kojoj se Bogdanović i Hezonja nadmeću za loptu.
Srpski izbornik Saša Đorđević ih OBOJICU ne bi dugo tolerirao.
Želim da igramo KOLEKTIVNO a na kraju neko neka bude ‘kurvin sin’. Ako treba neka igraju mladi dečki bez ugovora, Žižić, Arapović, Zubac, Slavica. Samo neka igraju.
Slavnićev ‘kurvin sin’. Apsolutno je u pravu Slavnić u članku za pamćenje objavljenom na Index.hr. Treba nam ‘kurvin sin’ ili ‘kurvini sinovi’, kakav je bio Dražen, Galis, Navarro, a danas Parker, Teodosić…evo vidite iz navedenih imena da se radi o igračima koji su svi odreda bili ti koji su kontrolirali loptu. A ne ti koji su tražili loptu.
Naravno legendarni ‘Moka’, koji je sudjelovao u stvaranju Dražena, Kukoča i Rađe (no nije ih sam stvorio) vidno respektira potencijal reprezentacije Hrvatske, možda čak i zbog nastupajućeg četvrtinalnog dvoboja sa Srbijom u Francuskoj. A mi smo, barem u svojim glavama, već pobijedili Čehe, kao pustit’ će nam zato jer smo Hrvatska…
Trica kao forte. Vrijedi istaknuti da je reprezentacija Češke, uz Sloveniju i Belgiu, u grupnoj fazi natjecanja dopustila najmanje postignutih trica protivnicima (24). A naši, nakon solidnog vikenda pred punom dvoranom, muku muče upravo sa realizacijom otvorenih šuteva za tricu – na posljednja tri susreta pogodili su ih tek 26.7% (19-71)!
Misterij Tomasove ozljede. Možda je u šuterskom dijelu u Zagrebu mogao pomoći i Tomas, ali samo da je bio zdrav. Bila je javna tajna od prvog dana da i dalje vuče ozljedu. Znači nije bilo misterije, bila je samo neizvjesnost da li će poput ‘Babe’ na svoju odgovornost (Netsima se to nikako nije svidjelo) zaigrati ili ne, bar koju minutu. I na kraju nije, niti Perasu nije ništa jasno, vjerojatno se osjeća prevaren. A kako bi se tek trebali osjećati suvišni Zubčić i Šakić?
Ovo je jedna situacija koju je izbornik Perasović trebao riješiti prije samog natjecanja. Nije dobro da se u ovakovom sportskom kolektivu živi na temelju starog kredita. Svaka čast Tomasu, njegovim reprezentativnim postignućima i kolektivnom duhu ali mjesto je ipak trebao prepustiti mlađem od sebe.
Ili možda i tu ima neki detalj, neka igra iza igre, neki dogovor za koji ne znamo?!?
Slovenci Vole Košarku i mogu nam biti uzor! Slovenija je kao nama susjedna košarkaška zemlja uistinu zaslužila plasman dalje iako ima tek nešto više od prosječne ekipe sa sjajnim trenerom Zdovcom. Njihovi navijači, zanimljivo bez nekog vođe ili udruge, pratili bi svoju ‘reprezentacu’ i na sam kraj svijeta, mnogi čak i u Francusku.
Neopisivo mi je drago da su navijači u zelenom ovih dana ispunili Arenu i preplavili Lanište. Tijekom navale na jedan od vlakova prema granici na stanici u Remetincu zabilježena je gužva nalik onoj izbjegličkoj u Srbiji. Slovenci su obični ljudi baš poput nas, sa svojim svakodnevnim brigama i problemima, iskreno sam uživao u opuštenom druženju sa njima. Svi odreda ponosni na svoju reprezentaciju ističu da jedino Litva ima vjernije navijače.
Socijalna neosjetljivost i neprilagodljivost FIBA-e. Shvaćam da FIBA ima svoje principe i da je sve to u konačnici business ali živimo na kontinentu koji jest ili je bio najviše socijalno pravedan i uređen. No, živimo u ‘kolijevci civilizacije’. Moglo se prepostaviti da će Arena na ‘slabijim’ utakmicama naše reprezentacije biti poluprazna.
Ne zanimaju me pojašnjenja zašto karte nisu prodavane po sniženim cijenama ili dijeljene školama košarke ili osnovnim školama. Samo me zanima da li je netko podigao telefon i pitao FIBA-u? Samo to, ništa drugo, jer na ovu temu mnogi su se ovih dana sjetili popunjenosti Doma sportova na EuroBasketu 1989.
Za sam kraj provokativno pitanje – “Što mislite o ‘Moki’ kao budućem izborniku ‘Otpisanih’?”
Jer jedini je On, legendarni playmaker reprezentacije Jugoslavije, kojemu je šansu na međunarodnoj sceni prvi dao Mirko Novosel, preko istočne granice via Index.hr, imao ‘muda’ napisati točno ono što nam treba. Termin ‘kurvin sin’ znači ulazi u anale EuroBasketa 2015. Sada nastupa vrijeme za istog, ako ga naravno uopće ima.
Sve što sam ovdje napisao isprintati ću i pojesti listove papira ako sam eventualno u krivu.
Marjan Crnogaj, gl.urednik CroHoops.com
(u izostanku akreditacije za EuroBasket isti je pratio iz svog doma, 650m od Arene Zagreb)
