Na dan kada je hrvatski košarkaški fenomen Dario Šarić povukao prijavu za NBA draft 2013. odražana su dva iznimno jaka i atraktivna zagrebačka streetball turnira.
ZG streetball pokret još nikada do sada nije doživio toliki pritjecaj imena iz dvoranske košarke – turnir u SD Stjepan Radić pohodili su Cedevitini prvotimci Ivan Buva i Markus Lončar. Na Kozjaku su glavne zvijezde bili nekadašnji suigrači u redovima zagrebačkog Zrinjevca krilni centar Dario Livajić te nepogrešivi branič šuter Hrvoje Puljko.
Pred očima mnogobrojne studentske populacije na asfaltu SD „Stjepan Radić“ prema očekivanjima naslov je opet uzela ekipa „General Vasilije Mitu“ u sastavu Musulin, Šuica i Urli. Veteran Igor Musulin kojemu je ovo navodno bio posljednji turnir u karijeri, iako naravno nikad ne treba reći nikad, opet je posjetio na svoje najbolje dane kontroliravši loptu i pogađajući šuteve kada je to bilo najpotrebnije. Musulinov suigrač Šuica fascinirao je sve prisutne fenomenalnim pogotcima preko ruke iza linije 6.25m.
Drugo mjesto osvojila je ekipa Zavičajnog kluba zadarskih studenata, treći su bili Jediji, a četvrta je bila ekipa organizatora ZHKS. Zanimljivo je spomenuti da je igrač iz sastava Jedija, kanadski Hrvat Michael Grasic tijekom svojih srednjoškolskih dana u Kanadi igrao rame uz rame s Andrewom Wigginsom!
Natjecanje u zakucavanjima je nakon nezaboravnog finalnog dvoboja s eksplozivnim braničem CroHoops ligaša iz Kušlanove Freda Krajačića osvojio Cedevitin prvotimac Ivan Buha koji bio upravo nepogrešiv. Popriličan dojam na sve okupljene, posebno prilikom zagrijavanja za natjecanje u zakucavanjima, napravio je jedan od hrvatskih soldiers of dunk, Luka Jakelić, čija su specijalnost upravo zakucavanja.
[fsg_gallery id=”13″]
Na Kozjaku su brojni okupljeni nazočili najbolje organiziranom klasičnom streetball događanju koji je Hrvatska ikada imala priliku vidjeti. Uvijek budnim organizatorima prijavile su se 32 ekipe, suđenje na čelu s Fijačkom odlično, delicija s roštilja vrlo brzo je nestalo, a već s prvim znacima mraka proradili su sjajni reflektori. Stekao sam dojam, i to ne samo ja, da bi organizator i u slučaju kiše pronašao nekakvo prikladno rješenje.
Ukratko rezultatski tijek turnira na Kozjaku može se opisati s dvije riječi – „Puljko Time“. 28-Godišnji branič šuter u prime timeu svoje bogate međunarodne karijere (Slovačka, Cedevita, Grčka, Šibenik, S.Brod) na najbolji je mogući način širokom košarkaškom puku pokazao što zna i umije s loptom u svojim rukama.
Kažu da se kroz preliminarne runde tek zagrijavao. A kada su shvatili koliko je precizan s 7-9 metara za konkurenciju je bilo prekasno. U jednoj je sekvenci nakon vodstva protivnika 13:6 pogodio čak tri uzastopne trice preko ruke nakon neposrednog kontakta s obrambenim igračem.
U polufinalu i finalu pokazao je da itekako može igrati i obranu, uzeti skok, pogoditi svaki puta kada njegovoj ekipi treba te iskoristiti fokus obrane kako bi došao na liniju slobodnih bacanja. Upravo je na taj način, realiziranim slobodnim bacanjem, zaključio i finalni ogled s „The Lost Vikingsima“ u korist svojeg sastava „SportMe.hr“.
Zanimljivo je da sam upravo tijekom neformalnog druženja sa Puljkom saznao da je neke od svojih najmemorabilnijih streetball dvoboja odigrao upravo protiv iznad spomenug Musulinom. I ne samo on. Brojni igrači koji su igrali na oba turnira rekli su da će se zauvijek sjećati musulinovih sjajnih igara, prije svega sjajne obrane te iznimno dugačkih ruku.
