Put do Toronta išao je kroz Cibonu – Anderson & Zubčić, Ožujak 2009.
Jednostavno je proletio košarkaški tjedan od mojeg zadnjeg druženja uz kavu s trenerskim guruom, u regiji poznatijim kao “identifikatorom vanzemaljaca”, Rusmirom Halilovićem. Obećao sam si dati u zadatak napisati još jednu kolumnu u kojoj ću objediniti teme kojih smo se u jednosatnom druženju dotakli.
Već početkom jeseni smo započeli s objavom “CroHoops Weekly Reporta“ na CroHoops.com. No, sa gotovo zaključenom regularnom sezonom prvog izdanja CroHoops zimske lige, te sa još nekim projektima koji su u fazi realizacije, odlučili smo da je vrijeme da vratimo mjesečnu kolumnu koja će se od sada zvati “7.24”.
Zašto 7.24 a ne “Košarkaška Kava”, “Košarkaški Kuloari”, “Put oko Svijeta”, “Košarkaški Globus”, “Košarka 7/24“ itd.itd.? Zato jer smatramo da je jedini pravi izlaz za Igru apsolutno brisanje košarkaških granica svih oblika, košarkaških ograničenja svih oblika. Traba gledati otvoreno i globalno, propulzivno, s nadom u konačno zbližavanje dva naizgled razvojena košarkaška svijeta.
Košarkaška 2013. krenula je nevjerojatno turbulentno. Pa krenimo abecednim redom…
AA. Poznatiji kao Alan Anderson aka Air America koji je nakon sezona probijanja i borbe za svoje mjesto pod suncobranom dočekao svojih pet minuta u Toronto Raptorsima. Podsjetimo radi se o nesuđenom hrvatskom reprezentativcu, koji je preko Maccabia, Barcelone i NBDL-a pronašao svoj put do NBA.
Još je Dražen rekao “stvari će doći na svoje, kad-tad.” E pa stvari su za Andersona došle na svoje a Raptorsi se nemaju na što požaliti – od kada su implementirali Andersona u startnu postavu pobijedili su u čak 10 od 16 susreta, a 30-godišnjak se tijekom Siječnja ustalio na prosjeku od čak 13.8 poena.
Naravno vrijeme je da se “iz ormara“ vade Andersonove slike, i nakon kraćeg “brisanja prašine“, pod hitno stavljaju na blogove i wallove. Tako ćemo i mi posegnuti za našom arhivom i s izrazitom lakoćom pronaći tragove našeg prepoznavanja nesumnjivih Andersonovih vrijednosti
Zašto Repeša ili neki drugi izbornik nisu htjeli Andersona? Razlog treba tražiti upravo u tome što je konkurencija na njegovoj poziciji kudikamo jača nego na Draperovoj/Hamiltonovoj, a svi znamo da AA itekako treba loptu u svojim rukama da bi pokazao što zna kada se odlučuje utakmica. Današnji treneri se prije svega uzdaju u vezu 1-5.
Steve Nash. Raptorsima bi naravno u momentalnom rezultatskom deficitu itekako dobro došao kanadski znalac iz Vancouvera koji će za nepunih mjesec dana napuniti 39. godina (D.O.B.: 7.2.1974.).
Sredinom prošlog tjedna košarkaški svijet je obišla priča o Nashovoj 10000 pojačana neizbježnijim videom sa 10 najatraktivnijih asistencija koja je ubrzo postala itekako atraktivna čitateljima gladnih košarkaških vijesti.
No ipak, nakon detaljnijeg razmišljanja, vrijedi uz tu na brzinu instaliranu priču dodati barem nekoliko dodatnih napomena. Svaki od spomenutih igrača za ekipe drugačijih stilova igre, trenere drugačijih preferencija, s različitim suigračima.
Naravno da je Nash po struci “genijalac”, ali odokativno uzmite u obzir da je pola svoje karijere igrao u paru s Nowitzkim, pola sa Stodumireom, a sada loptama hrani KB24. Promijenio je dvije-tri zdrave sredine, u kojima je bio okružen igračima čiji su mu stilovi igre odgovarali, a u nekim ekipama je imao i više autoriteta od trenera. No Lakersima nikako da krene pa su neki već krenuli preimenovati iz “MVP“ u “MWP”, što naravno ima određeni WNBA prizvuk…
Također vrijedi spomenuti da su se nekima od prvih NBA virtuoza kreacije poput Boba Cousya i Oscara Robetsona tijekom njihovih proslavljenih karijera asistencije pribrajane po nekim sasvim drugim statističkim metodologijama od onih koje su u upotrebi danas.
O tome govori i podatak da je Cousy, lider Boston Celticsa i svojevrsna preteča Johna Stocktona u čak 13 regularnih sezona u zelenom dresu ostvario tek 6955 asistencija, s najvećim prosjekom 9.5 (1959/60). A radilo se o igraču kojiga je loptama za kontre hranio legendarni centar Bill Russell. Robertson, preteča Magica Johnsona je i sa takvom metodologijom bio itekako blizu – stao je na čak 9887 asistencija u karijeri.
Što se autora ovog članka tiče definitivno najveći ponder od svih navedenih imena u ovoj svečanoj priči, u smislu da je nakon od draft anonimusa postao rookie sezone 1987/88 te tijekom tri različita desetljeća loptanja pod NBA obručima promijenio zaista nebrojene trenere i ekipe, definitivno ima Mark Jackson, danas trener Golden State Warriorsa.
Magic Johnson. Također je pronašao svoje ime na all-time listi najboljih NBA asistenata. Legenda koja je kao i Alan Anderson na košarkaškim terenima proslavila Michigan State University svoju karizmu u Lakersima u dobroj je mjeri izgradila na 2 stvari: a) visinskoj prednosti nad protivničkim playevima, što mu je omogućavalo da ima priličnu prednost u pregledu igre b) prisutnost najboljeg strijelca svih vremena Kareema Abdula-Jabbara te bar još trojice-četvorice sustavno draftiranih ”jezerčana” (Worthy, Scott, Green…) koji su kao po nekoj nevidljivoj traci istrčavali kontre svake večeri.
Dario Saric. Ono što povezuje Šarića i Magica je izniman pregled igre preko glava svojih protivnika, te mogućnost da uvijek kada te preuzme niži igrač odigraš leđima ptema košu. 800+ znatiželjnika koje je pohodilo Trnsko sredinom prošlog tjedna kako bi vidjelo Šarića u misiji “osveta mravima” nije moglo ostati ravnodušno.
U namjeri da taktički nadmudri trenera Zagreba Jusupa sve iskusniji Cibonin strateg Lutz je Dariu u ruke dao sve ovlasti. 19-togodišnjak je kao puno puta do sada na terenu uzvratio na najbolji mogući način. Svojim šutevima je otvorio reket, a lucidnim asistencijama jednostavnošću je sustavno deklasirao obranu svoje bivše ekipe.
Prema riječima trenerskog gurua Rusmira Halilovića stvari bez obzira na što vi mislili stoje ovako: “Lutz je odličan trener, ma što drugi govorili treba ga pustiti da radi svoj posao, on to definitivno zna. Šarić je genijalac. Može sve. Ako ga čuvaju izvana ima šut i pas, ako ga preuzme ‘manji ima rješenje u igri leđima.”
Upozorili smo trenera koji je lansirao brojne euroligaške i NBA zvijezde da ovo u Trnskom ipak nije bila euroligaška utakmica. Kategorički je uzvratio: “Ma nema to veze! Košarka je Košarka. Ako to možeš izvesti protiv ovakve ekipe, možeš protiv bilo koga. “
Netko je iz main-stream medija na press-konferenciji spomenuo Šarićevih 10 izgubljenih lopti. I evo priče za naslov u očajničkoj borbi za nakladu tiskovina. Lutz je diplomatski prihvatio priču koja bi bila utemeljena da je Šarić napravio triple-double a Cibona izgubila utakmicu. Dakle Šarićev triple-double bio je pobjedničkog karaktera. Tu je priči kraj.
Kadrovska Križaljka. Prvo je iz Cibone sredinom prošlog tjedna bez nekog posebnog pojašnjenja otišao Nikša Prkačin. Neki su se tada pitali zar je on još stvarno u Ciboni. Direktor Antunović požurio je sa izjavom u kojoj javnosti poručuje da se “Prkačin vraća za mjesec-dva.» Let’s rewind – upravo ovih “mjesec-dva” zvuči kao totalno neodređena i nedorečena vremenska kategorija te oduzima kredibilitet spomenutoj izjavi.
Iduća 24 sata ponudila su opću nevjericu i šok. U autu u blizini jezera Jarun pronađen je direktor marketinga KK Zagreb, Zoran Sučević. Težak recesijski glib hrvatske košarke.
Cibonina Kadrovska Križaljka. No odlazak Prkačina bio je samo početak najturbulentinijeg tjedna u Ciboninoj novijoj povijesti tj. nakon neupsjelog Tedeschijevog pokušaja preuzimanja. Suradnju su prekinula čak tri Amerikanca, pa zatim Zubčić, na nevjericu Cibonih navijača. Tomo je bio OK dečko, dobar sa svima, nasmiješen i vedar.
Cibona je što je suštinski bitno, odlaskom Zubčića propustila izgraditi potencijalno naizgled nemoguć, gotovo science-fiction branički tandem Šarić & Zubčić. Da, dobro ste pročitali. Šarićeva budućnost je na playu, a Zubčić bio itekako efikasan da se Šariću prije dala lopta. Odlazak Zubčića je još jedan udarac Ciboninim evidentnim naporima u izgradnji imagea kluba kao destinacije za razvoj mladih talenata.
Sjećate li se trolista mladih aseva Bogdanović-Zubčić-Radošević s kojom je trener Radulović 2010. namučio i jednu Barcelonu u Kataloniji? Tri godine kasnije više nitko od njih ne stanuje pod Tornjem. Poruka svim mladim cro-talentima je više nego kristalno jasna. Samo, naravno, ostaje pitanje tko tu poruku šalje i kojim kanalima?
Vjerojatno zbog ekonomskih faktora (a zbog čega drugog?) dovedena je u pitanje suradnja s određenom menađerskom agencijom. Umjesto Prkačina doveden je Vlado Vanjak, te je ako ništa drugo osigurana bolja suradnja na relaciji Savska (Cibona) – Prisavlje (HRT). Tako ćemo već ove Subote imati ćemo prilike gledati ogled Cibona vs. Zadar (Subota, 16.55), upravo u vrijeme kada bi trebalo završiti 12. kolo CroHoops lige.
Ili možda u svim ovim naporima da razumijemo medijske sadržaje koristimo sasvim krivu prizmu – možda je VV toliko očekivani Izbavitelj iz okova menađerskih lobija, a cijelu ovu priču sa Zubčićem se može sažeti mišlju “Vi nama tri pijuna, mi vama Topa“???
Bilo kako bilo sve je jasnije da put prema slavi Cibonine klupi u eri turskih sapunica najvjerojatnije ide preko sukomentatorskog mjesta na HRT-u. Stoga je za očekivati da će slavni igrači kluba iz Trnskog, Sesar i Zadravec, prije ili kasnije dobiti svoju priliku na klupi starije sestre iz Savske.
Zubčić. Sve znate, sve ste čuli. Pitanje je tko je kome dao nogu. Cibona Zubčiću zbog nečega što ne znamo ili Zubčić Ciboni zbog nečega što znamo (lova). Da li odlazak Zubčića ima nekakve veze sa dovođenjem Vanjka? Vrijeme će pokazati, uglavnom, onako na prvu, definitivno nisu u istoj rečenici…
Podsjetimo Cibonino krilo još od 2006. itekako posjeduje “shooting range” koji će stručnjaci Toronto Raptorsa najvjerojatnije znati valorizirati te od TZ-a možda tražiti da postane Kukočev NBA nasljednik. Tada ćemo vidjeti čije su procjene bile pogrešne.
Kukoč. Glasine kažu u kombinacijama s više domaćih klubova, želi se vratiti u Košarku, naravno u organizacijskom segmentu. Makar ljevica ostaje ljevica barem na treningu J. U kontekstu recentnih događaja oko Zubčića, kojega su mnogi već otpisali i unaprijed amortizirali, vrijedi spomenuti Kukijeve misli prije nego što se otisnuo preko granice:
“Kod nas ti je, baš po onoj neka susjedu crkne krava, čim malo odeš u visine, čim se pokaže talent i igračka vrijednost, odmah bi te šutnuli u blato. Stalno ti pronalaze nekakve manjkavosti, a vrline guraju u drugi plan. Te promašio si ovaj zicer, Krivo dodao onu loptu. Tvoji te blate, a pola svijeta bi te vidjelo u svojoj sredini i za to debelo platilo.”
I tako, za kraj, u želji da spojimo početak i kraj ove priče želimo Zubčiću da se za 5-6 mjeseci pronađe na istom NBA rosteru sa ex-suigračem iz Cibone, Andersonom!
Su 23. Gimtadieniu Tomislav! (litvanski: Sretan 23. Rođendan Tomislave!)
