Djevojka i gospoda koja je 40 godina posvetila “kraljici igara” zaslužila je spomen-knjigu iz brojnih razloga, ponajprije otud što promiče deseto ljeto od rastanka s izuzetnom damom, zagrebačkog, hrvatskog i evropskog sporta, između živih istrgnute surovom bolešću i grubim usudom, u 56. proljeću života.
Jedinstvenom je ženom! Najprije, igrala je košarku između 15. i 31. Vrhunskim načinom – vrhunsku košarku! Od 15 godina široke aktivnosti, 14 je proboravila u reprezentativnim selekcijama “plave” košarke, najčešće usamljena u zastupanju Zagreba i Hrvatske na svjetskim i evropskim smotrama.
Košarkašku aktivnost je prekidala samo u blaženim stanjima. U 1971. i 1974. rodila je sinove – košarkaše! Prvorođeni Davor bavio se košarkom skoro 20 godina, mladi Slaven traje između koševa na grčkim prostorima.
Suprug, sinovi i majka – svi košarkaši! I, svi prvaci! Jugoslavije, Švicarske, Turske, Hrvatske i Sjedinjenih Država! Igrala i vježbala – košarku! Vježbala i svirala – na glasoviru! Knjige i poljodjelske alatljike izmjenjivala je u istom danu! S diplomama Klasične gimnazije i Ekonomskog fakulteta u Zagrebu – uz bavljenje vrhunskom košarkom!….
The book about Ruzica Meglaj-Rimac is written by Jovan Kosijer